fakta.ba

ANALIZA / Hoće li SDP postati Alijin, ili će ostati Nijazov?

Ko će, nakon Nermina Nikšića, doći na čelo Socijaldemokratske partije…

Ko će, nakon Nermina Nikšića, doći na čelo Socijaldemokratske partije BiH? Kanidata ne manjka. Neki se već javno začešljavaju, neki stidljivo i posredno puštaju tek probne balone, a neki su još u dubokoj ilegali i uzdaju se u narodnu krilaticu da samo tiha voda brege roni.

Mediji već spekuliraju s imenima Denisa Bećirovića, aktuelnog bošnjačkog člana kolektivnog šefa države, te Zukana Heleza, ministra odbrane u Vijeću ministara BiH. Oba su potpredsjednici SDP-a. Prvi svoju silnu želju da dođe na čelo stranke teško skriva. Drugi zasada šuti, nije mu mrsko što je u krugu favorita, ali i ne otkriva karte. Treći, a ima ih više, čekaju da se bojno političko polje do kraja raščisti.

Figa u džepu

Vojin Mijatović, također potpredsjednik SDP-a, fokus cijele priče vraća na politiku stranke. Za njega je od samih ličnosti i imena bitnije kakve će ideje i kakvu viziju budućnosti ponuditi potencijalni kandidati. Hoće li ona biti građanska, beskompromisno probosanska, ili uskonacionalna, sa bošnjačkom figom u džepu?

Mogu li, na primjer, prosječnog člana i glasača SDP-a impresionirati nedavni hvalospjevi Denisa Becirovića o Aliji Izetbegoviću? Neko ko pretenduje na mjesto predsjednika SDP-a ne bi se trebao ponašati poput zaljubljene tinejdžerice i biti prvi glas u zboru nekritičkih oda bivšem predsjedniku i osnivaču SDA i predsjedniku ratnog Predsjedništva Republike BiH.

Jer, u tom Predsjedništvu, što Bećirović i njemu slični očito zaboravljaju, bili su i Nijaz Duraković, tadašnji predsjednik SDP BiH, profesorica i ugledna SDP-ovka Tatjana Ljujić Mijatović, profesor Ivo Komšić, profesor Mirko Pejanović…

Njihova se uloga u odbrani referendumske BiH godinama i desetljećima minimizira u političkim i medijskim krugovima bliskim SDA, i to je, na kraju, sa stanovišta samoproglašene i “ekskluzivno” zaštitničke uloge ove stranke u odbrani Bosnjaka, donekle i razumljivo.

Čudi, međutim, da na prešućivanje pristaju i u samom SDP-u.

Jer, nema nikakve sumnje da su upravo i Duraković, i Ljujić Mijatović, i Komšić, i Pejanović, bili taj sudbonosni tas na vagi koji je sprečavao da legitimna odabrana zemlje od vanjske agresije, u interpretaciji svjetskih medija i centara odlučivanja, ne sklizne u u opasne vode lažnih teza o međusobnom ratu tri etničke skupine i njihovih nacionalnih stranaka i vojski.

A nije da nije bilo moćnih glasova i u samoj SDA koji su zagovarali i potpunu islamizaciju Armije BiH i zaokruživanja teritorije unutar BiH koju će Bošnjaci moći perspektivno vojno kontrolirati i politički uređivati.

Ideološki, SDA i SDP su dva pola. Iskustvo i izborni rezultati u proteklih tridesetak godina govore da se vrlo rijetko dešava masovniji prelazak ideološkog praga koji postoji između ove dvije stranke. Obje imaju poprilično vjerno i stabilno biračko tijelo. Prvi su izvorni populisti, konzervativci, zagovornici čvrste veze naroda, vjere i tla, drugi bi trebali biti socijalno osjetljivi, internacionalni i klasno okrenuti radničkim pravima i potrebama.

Problem nastaje kada se, na tragu nekih svjetskih trendova i uz pomoć novih kanala komuniciranja putem interneta i društvenih mreža, pokušavaju izmiksati ulje i voda.

Sirene nacionalizma

Populizam pojedinih SDP-ovih lokalnih zvijezda i zvijezdica, pa i visokih funkcionera, možda požanje neke plodove kratkoročno, ali dugoročno, sjeme populizma, naročito onog etnički obojenog, prijeti da, poput korova, uništi čak i cvijet iz grba SDP-a.

S druge strane, aktuelni predsjednik Nermin Nikšić dobro pazi da brod SDP-a kojim kormilari ne skrene u bošnjački odgovor na Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata.

Pritom je uporan da u svakoj prilici, pa i kroz kadrovsku politiku stranke, pokaže da ozbiljno želi i misli kada govori o SDP-u kao stranci svih građana i naroda u BiH. Stranci koja, a to pokazuju i rezultati proteklih lokalnih izbora, ima zavidnu podršku u oba bh. entiteta. Stranci koja je, bar do sada, uspješno odolijevala smrtonosnom sirenskom zovu nacionalizma i šovinizma.

Može li taj njen politički kurs održati neko ko je svojim javnim porukama i djelovanjem želi približiti svjetonazoru i skutima Alijine SDA, ili je za njenu budućnost i budućnost države BiH, bolje i pametnije održati pravac i politiku koju je svim svojim bićem i svakim svojim javnim istupom svjedočio i propagirao osnivač Socijaldemokratske partije BiH, bosanski velikan, Nijaz Duraković.

Između ostalog i tu dilemu – Alijin, odnosno zeleni, bošnjački SDP, ili Nijazov, istinski multietnički, antifašistički, avnojevski SDP – trebaju razriješiti članovi SDP-a na predstojećem proljetnom Kongresu stranke.

Piše: Fadil MANDAL

Pratite nas
This message is only visible to admins.
Problem displaying Facebook posts. Backup cache in use.
Click to show error
Error: Error validating access token: The session has been invalidated because the user changed their password or Facebook has changed the session for security reasons. Type: OAuthException

Copyright © 2023 fakta.ba | Powered by fakta.ba