“Iz geopolitičkih razloga proširenje zauzima visoko mjesto na političkoj agendi Evropske unije koja, međutim, još nije ni institucionalno niti politički spremna za to, stoji u izvještaju koji je u utorak predstavljeno ministrima u Bruxellesu.
Dokument, u kojem stoji da ga ne treba posmatrati kao stav Pariza i Berlina, navodi da bi EU trebao odlučivati kvalificiranom većinom umjesto jednoglasno u nekim područjima.
“Institucije i mehanizmi odlučivanja nisu bili osmišljeni za grupu od 37 zemalja članica … i zapravo otežavaju proces odlučivanja i danas kada odluke u upravljanju kriza donosi blok od 27 zemalja”, smatraju stručnjaci.
Jednoglasno odlučivanje propisano je za pitanja iz vanjske i sigurnosne te porezne politike, u financiranju EU-a, u nekim područjima pravosuđa i unutrašnje politike te socijalne sigurnosti i zaštite.
Neke vlade i stručnjaci već su kritikovali taj imperativ jednoglasja ocjenjujući da on uveliko usporava pa čak i blokira razvoj Unije, jer sve odluke u navedenim područjima moraju se svesti na najniži zajednički imenik.
S druge strane, ako se taj zakon promijeni, morat će se donijeti amandmani na ugovore EU-a, što bi bio dug i težak proces koji bi i sam zahtijevao jednoglasnost.
Nadalje, stručnjaci pozivaju na jačanje uslova da vlade država članica moraju poštivati vladavinu zakona i evropske vrijednosti kako bi imale pravo na novac iz EU fondova. Tu preporuku valja gledati u kontekstu činjenice da se Bruxelles godinama bori s nacionalistički i autoritarno nastrojenim vladama Poljske i Mađarske.
Dokument poziva EU da izmijeni svoje ugovore kako bi omogućio izdavanje obveznica te kako bi skratio budžetski ciklus sa sadašnjih sedam na pet godina za Evropsku komisiju i Evropski parlament.
Budžet, koji sada iznosi oko 1 posto bruto nacionalnog dohotka, treba povećati kako bi odgovorio zahtjevima rastućeg broja zadaća kojima se EU bavi kao blok, a novi izvori prihoda trebali bi se stalno njima dodjeljivati.
I na kraju stručnjaci zaključuju da bi nekim članicama EU-a trebalo dopustiti da međusobno tješnje surađuju, čime bi se formirale četiri nivoa evropske integracije.
Najdublja integracija bila bi unutrašnji krug sličan eurozoni koja se koristi jedinstvenom valutom i putovnicom za šengenski prostor.
Druga razina bila bi sama EU, a širi krug činile bi pridružene članice koje bi sudjelovale na jedinstvenom tržištu EU-a robe i usluga i postupale bi po zajedničkim načelima EU-a.
Konačno, postojala bi Evropska politička zajednica – forum koji je predložila Francuska i koji je lansiran lani – kao vanjski nivo političke sqradnje, ali koja nije vezana za pravo Evropske unije.