KOLUMNA / Nermin Čusto: Koordinaciono Vijeće ministara BiH

Piše: Nermin Čusto

Jedno od brojnih pitanja oko kog su se u prethodnom periodu razilazi partneri u vlasti na državnom nivou je bilo shvatanje uloge Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH). Naime, dok je pro-bosanska strana insistirala da ova institucije što više liči na i ima atribute državne vlade, stranke iz entiteta Republika Srpska (RS) su umanjivale značaj Vijeća ministara. Tako je lider SNSD-a Milorad Dodik ponavljao da je Vijeće ministara samo ‘servis Predsjedništva BiH i koordinaciono tijelo entiteta.’

Izjava lidera NiP-a i Ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića o slanju pomoći Turskoj nakon katastrofalnih zemljotresa koji su pogodili ovu zemlju u kojoj kaže kako Vijeće ministara BiH ‘nema ekipe koje može poslati na teren, ali se sve koordinira s entitetskim vlastima’ veoma je indikativna. Ovakva izjava je potpuno u skladu s Dodikovim narativom i više nego jasno umanjuje važnost državnih tijela po pitanju vanjskih odnosa BiH. U isto vrijeme Konaković apelira na političke stranke da situaciju u kojoj entiteti šalju samostalno svoje timove za spašavanje u Tursku van bilo kakve odluke Vijeća ministara BiH ne koriste za ubiranje političkih poena. Poslati pomoć prijateljskoj zemlji na vrijeme i dok se može efektivno doprinijeti potrazi za nastradalim jeste važno, ali je – koliko god to možda u ovom trenutku izgledalo sebično – poštovanje zakona BiH prioritet. Ukazivanje na kršenje zakona je također obaveza svih građana, a posebno predstavnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.  

Ministar vanjskih poslova BiH kaže da ne želi prigovarati entitetskim vladama zbog slanja timova, svjesno zanemarujući da je time prekršen Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju BiH koji u svom članu  8. kaže da Vijeće ministara BiH odlučuje o pružanju međunarodne pomoći u prirodnim i drugim nesrećama.  Kršenje zakona se moglo izbjeći sazivanjem hitne sjednice Vijeća ministara BiH na kojoj se jednim aktom moglo odlučiti da će BiH pružiti međunarodnu pomoć Turskoj kroz slanje tima ili timova za zaštitu u spašavanje.

Na slanju pomoći u skladu sa zakonima BiH je insistirala Vlada FBiH, koja je pravovremeno zatražila od Vijeća ministara da donese odluku o formiranju mješovite specijalizirane jedinicu za zaštitu i spašavanje za učešće u navedenoj međunarodnoj operaciji. Vijeće ministara je bilo dužno reagirati na isti. Iako je formiranje mješovitog tima najavio i ministar sigurnosti Nenad Nešić – i to samo nekoliko sati nakon katastrofalnog zemljotresa u Turskoj – to se još uvijek nije desilo. Značajan broj medija i političkih analitičara tvrde da Nešić radi po nalogu Dodika, a sve s ciljem potkopavanja subjektiviteta države a jačanja, odnosno stvaranja i razvijanja međunarodnog subjektiviteta entiteta RS. To je jasno i iz činjenice da je Dodik prilikom aktivnosti oko slanja tima za spašavanje iz RS-a komunicirao, a kako je i sam potvrdio, sa kabinetom predsjednika Turske. Ovim je – jasno – ‘preskočio’ državni nivo i sam nastupio kao međunarodni subjekt.

U svojoj posljednjoj izjavi Konaković nije ni spomenuo slanje mješovitog tima u Tursku, ali je najavio da će Vijeće ministara održati sjednicu u srijedu ili četvrtak i donijeti odluku o slanju finansijske pomoći bratskoj Turskoj. Ovdje se postavlja pitanje da li je takvu sjednicu trebala najaviti – pa čak i insistirati da se održi što prije – predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto ili njen zamjenik Zukan Helez (SDP).

Umjesto toga, inicijative je prepuštana Konakoviću, koji sve više pokazuje da iako je Helez zvanično prvi među pro-bosanskim ministrima, u praksi on vrši tu funkciju. S druge strane, ministar Helez je u skladu sa svojim (limitiranim) ovlaštenjima reagovao pravovremeno i zatražio da Predsjedništvo BiH odobri angažovanje pripadnika Oružanih snaga (OS) BiH na spasilačkim i drugim aktivnostima u Turskoj. Kako Predsjedništvo nije još učinilo ništa ovim povodom, Helezu je ostalo samo to da poziva građane da učestvuju u humanitarnim akcijama za Tursku. Mnogi su ovo protumačili kao krajnji izraz nemoći države, odnosno onih koji treba da jačaju istu. Od preostalih pro-bosanskih ministara u Vijeću ministara ni traga ni glasa u ovoj situaciji.

Nema sumnje da bi se isti ili prilično sličan scenario desio i da je umjesto Osmorke, osovina SDA-DF dio državnih vlasti, samo bi oni svoju nemoć naspram onih kojima država i državni subjektivitet nisu na prvom mjestu uspješnije prikrili. Jasno je da koliko god ministri Osmorke bili neuspješni u odbrani državnog subjektiviteta, velike zasluge za njihov položaj i nemoć snose i oni koji su u prethodnim desetljećima bili činioci državne vlasti. Propuštanjem da se umjesto za uskostranačke, bore za državne interese stvorili su situaciju gdje je Vijeće ministara puno bliže onome što hoće Dodik, a ne onome što državi treba – kvalitetna i efikasna vlada koja će pravovremeno reagovati kad prijateljskim zemljama poput Turske zatreba pomoć.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fakta.ba portala