Kulturno-historijsko naslijeđe Kiseljaka u Austro-ugarskom periodu

Nakon austrougarske okupacije 1878., Kiseljak se jače razvija kao banjsko mjesto, te središte trgovine i obrta. Neposredno iza Prvog svjetskog rata 1918. nastupila je stagnacija u razvoju, da bi tridesetih godina Kiseljak kao banjsko mjesto ponovo oživio. Poslije Drugog svjetskog rata Kiseljak izrasta u uređeniju varošicu i postaje središte jedne relativno velike regije. Od kulturno-historijskog naslijeđa nemamo velikih građevina izuzev izgradnje crkvi kao kulturno-historijskog naslijeđa. Uz osmansku i islamsku kulturu postepeno jača utjecaj zapadne kulture i katoličanstva. Naravno Kiseljak je i dalje imao onaj oblik iz ranijeg osmanskog perioda.

Župa Kiseljak nastala je odvajanjem od župe Banbrdo, najprije kao mjesna kapelanija 1876. god., ali je uskoro proglašena župom. Od spomenute godine vode se matične knjige. Bogoslužje se dulje vremena obavljalo u skromnoj kapelici. Gradnja crkve započeta je Austro-ugarskom periodu 1895. god. po projektu arhitekta Josipa Vancaša. Ona je relativno brzo dovršena, tako da je posveta crkve obavljena 1897. godine. U nju je 1901. postavljen glavni oltar, izrađen u radionici F. Stuflessera u Tirolu, a tada je nabavljen i Put križa. Približno iz tog je vremena i oltarna slika Sv. Ilije proroka.

Uz crkvu je podignuta i vjeronaučna dvorana. Na mjestu prvotne skromne župne kuće iz 1876, izgrađena je nova 1911. godine. Kuća je bila udaljena od crkve oko 500 metara.