Blog Post

fakta.ba > News > Vijesti > Ljudska prava i temeljne slobode spadaju u najvažnije društvene i pravne vrijednosti

Ljudska prava i temeljne slobode spadaju u najvažnije društvene i pravne vrijednosti

Ljudska prava i temeljne slobode spadaju u najvažnije društvene i pravne vrijednosti koje svaki državnopravni poredak treba da štiti. Mir i pravda mogući su jedino onda kada i ako se poštuju ljudska prava. Istinski i trajan mir ne može se graditi samo na papiru, ugovorom ili sporazumom, ma koliko da je on bitan; mir se mora graditi na poštovanju ljudskog dostojanstva, jednakog dostojanstva svih, i na osnovnim pravima svakog člana društva. Stoga je, za budućnost BiH, na početku procesa pridruživanja europskim integracijama, promoviranje i učvršćivanje etike ljudskih prava i jednakog dostojanstva svakog čovjeka, conditio sine qua non.

Prava svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini propisana su Ustavom Bosne i Hercegovine, međunarodnim ugovorima ili konvencijama koje je BiH potpisala, kao i zakonima.

U Preambuli Ustava BiH se navodi odlučnost da se u BiH osigurava puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, te opredjeljenost da se polazi od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, međunarodnih ugovora o građanskim i političkim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičkim manjinama, te drugih instrumenata o ljudskim pravima.

Članom II Ustava BiH se proklamira da BiH i oba entiteta osiguravaju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također se navodi da prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te njenim Protokolima, direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom. U istom članu se proklamira da je svim osobama na području BiH osigurano da uživaju ljudska prava i temeljne slobode bez diskriminacije prema spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom i drugom opredjeljenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništvu, rođenju ili drugom statusu.

Aneks 6 Ustava BiH odnosi se na Sporazum o ljudskim pravima, kojim se svim osobama na području Bih osigurava najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i prava i slobode osigurane Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njenim Protokolima, kao i drugim međunarodnim sporazumima koji su posebno navedeni u Dodatku ovog Aneksa. Ta prava i slobode uključuju: pravo na život; pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni; pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti ili da obavlja prisilni ili obavezni rad; pravo na slobodu i sigurnost ličnosti; pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, te druga prava u vezi sa krivičnim postupcima; pravo na privatni i porodični život, nepovredivost doma i korespondencije; slobodu mišljenja, savjesti i vjere; slobodu izražavanja; slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima; pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na slobodu kretanja i stanovanja.

Poglavlje II Ustava BiH posvećeno je zaštiti ljudskih prava putem Komisije za ljudska prava, koja se sastoji iz Ureda Ombudsmena i Vijeća za ljudska prava. Komisija za ljudska prava djeluje pri Ustavnom sudu BiH.

Aneks 7 Ustava predstavlja Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama. Poglavlje I Aneksa 7 posvećeno je zaštiti prava izbjeglica i raseljenih osoba, dok je Poglavlje II posvećeno Komisiji za raseljene osobe i izbjeglice, čije je sjedište u Sarajevu.

Unutar sistema državne uprave formirana su i posebna tijela čija je uloga dalja promocija i unapređenje sistema zaštite ljudskih prava, kao što je Vijeće za djecu, Agencija za ravnopravnost spolova, Odbor za Rome, Vijeće za invalidna lica, Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama.

Pri Parlamentarnoj skupštini BiH formirano je Vijeća za nacionalne manjine, kao savjetodavno tijelo.

Institucije BiH daju punu podršku Međureligijskom vijeću u BiH. Njegovom uspostavom ostvaruje se međureligijski dijalog između četiri najveće vjerske skupine u BiH.

Poglavlje III Aneka 6 Ustava BiH posvećeno je drugim organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Naglašava se obaveza promoviranja i poticanja djelovanja nevladinih i međunarodnih organizacija za zaštitu i promoviranje ljudskih prava. Pozivaju se Komisija UN za ljudska prava, OSCE, Visoki komesarijat UN za ljudska prava i druge nevladine ili regionalne misije i organizacije za ljudska prava da pažljivo prate stanje ljudskih prava u BiH, uključujući osnivanje mjesnih ureda i slanje posmatrača, izvjestitelja i drugih relevantnih osoba, te na obavezu da im se pruža efikasna i potpuna pomoć, pristup i olakšice.

Zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je definirana Dejtonskim sporazumom. U prethodnom periodu ljudska prava u bivšoj SFRJ bila su zaštićena jugoslovenskim pravom i međunarodnim ugovorima kojima je ta zemlja bila pristupila. Preobražaj državne strukture je stvorio novu situaciju. Trebalo je pričekati da oružje utihne, sto je omogućeno Dejtonskim sporazumom, da bi zaštita ljudskih prava mogla biti ponovno definirana u isto vrijeme kad i Ustav.

Kontrola državne uprave predstavlja određen i sprecifičan vid pravnog nadzora nad brojnim aktivnostima koje organi uprave kao organ državne vlasti vrše u raznovrsnim situacijama.

U pitanju je djelatnost u kojoj ovlašćeni subjekti imaju pravo da provode nadzor, odnosno kontrolu nad ponašanjem uprave, načinom kako ona upotrebljava svoja ovlašćenja i donose akte, odnosno preduzima li adekvatne mjere u skladu sa svojim ovlaštenjima. I ovdje je nužno ukazati da kontrola nije samo autoritativno nastupanje, nego je istovremeno i ukazivanje pomoći i savjetovanje onome ko vrši kontrolu, stvarno ispravljanje učinjenih grešaka i nedostataka, kao i usavršavanja rada i odgajanje lica koja rade u državnoj upravi.