Obilježena 20. godišnjica smrti Alije Izetbegovića

Povodom obilježavanja 20. godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine  Alije Izetbegovića večeras je u Narodnom pozozorištu u Sarajevu održana Komemorativna akademija, u organizaciji JU Muzej “Alija Izetbegović” i Fondacije “Alija Izetbegović”.

U prisustvu brojnih poštovalaca Alije Izetbegovića kao mislioca i državnika Bosne i Hercegovine, članova njegove uže porodice, predstavnika aktuelnih vlasti BiH, o liku i djelu  Izetbegovića govorili su nekadašnji član Predsjedništva RBiH Mirko Pejanović, bivši član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Fahrudin Rizvanbegović, uime Fondacije Alija Izetbegović.

U svom obraćanju Mirko Pejanović je  kazao da je Alija Izetbegović doprinio opstojnosti države  BiH na kraju 20. i početkom 21. stoljeća, te da istorijska nauka i društvena zajednica to trebaju posebno vrednovati.

– Alija Izetbegović imao je istorijsku ulogu u odbrani suvereniteta i integriteta države BiH. Istovremeno, državničku ulogu Alije Izetbegovića valja posmatrati u istorijskoj ravni sa istorijskom ulogom Predsjedništva Republike BiH, kojim  je predsjedavao i  rukovodio u ratnim uslovima i čiji je bio predsjednik u najtežim uvjetima za opstojnost države BiH – kazao je Pajanović. 

Šefik Džaferović je naglasio da je Alija Izetbegvić bio državnik u najboljem značenju te riječi, mislilac, filozof, pisac, humanista, pravnik, ali da je, prije svaga, bio dobar čovjek.

– Njegov život obolježile su borba  za slobodu i borba za demokratrsku i cjelovitu BiH. Borio se za slobodu i to je plaćao visokom cijenom koja je ukljičivala i skoro devet godina zatvora, ali nije odustao. Dostojanstvano je istrajavao u toj borbi sa uvjerenjem da je sloboda i istina nepobjediva i da se za njih vrijedi boriti, bez obzira koja se lična cijena plaćala – kazao je Džaferović. 

Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik Predsjedništva međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH 1992-1995.

Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Sahranjen je na Šehidskom mezarju “Kovači” u Sarajevu.

Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. 

Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja, za vrijeme bivše SFR Jugoslavije dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom, “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora 1983. godine.

Alija Izetbegović je utemeljitelj Stranke demokratske akcije (SDA) i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA, 25. maja 1990. godine, postao je prvi predsjednik Stranke. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH.

U uvjetima raspada bivše SFR Jugoslavije, proglašenja nezavisnosti njenih republika, gomilanja oružja i ljudstva nekadašnje JNA u Bosni i Hercegovini, Izetbegović je bio jedan od pobornika referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. 

Na referendumu, održanom 29. februara i 1. marta 1992. godine, izašlo je oko 64 posto građana BiH s pravom glasa, među kojima se 99 posto izjasnilo za nezavisnost Bosne i Hercegovine, nakon čega je u Skupštini RBiH usvojena Deklaracija o nezavisnosti i uslijedilo međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.

Bio je učesnik mirovnih pregovora u američkom Daytonu 1995. godine, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljen četverogodišnji rat u BiH. 

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Alija Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika, a islam i stanje islamskih naroda bili su u fokusu njegove pažnje. Najpoznatija djela su “Islamska deklaracija”, “Islam između Istoka i Zapada”, “Moj bijeg u slobodu”… Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada za rad na promicanju demokratije, mira i islama.