Udruženje građana “Inelekt” iz Kiseljaka objavilo je Publikaciju o problemima u oblasti ljudskih prava i diskriminacije u BiH. Ova zanimljiva i važna Publikacija kreirana je i objavljena u okviru projekta kojeg finansira Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Dokument je sadržan u šest poglavlja, a u narednom periodu našim čitaocima ćemo objavljivati segmente ove publikacije.
Oslanjajući se u velikoj mjeri na dvije ključne direktive Evropske Unije (EU) o zaštiti od diskriminacije, ZZD je široko usklađen s relevantnim međunarodnim standardima i pravnom tekovinom EU (acquis communautaire). Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, te je dužna provoditi aktivnosti na ispunjavanju obaveza koje iz njih proizlaze.
Antidiskriminacijska klauzula je sastavni dio svih međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima (vidi Aneks III). Pored toga, nekoliko međunarodnih ugovora o ljudskim pravima direktno je ugrađeno u pravni sistem BiH putem Aneksa VI Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na ljudska prava u BiH. BiH je potpisnica Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i drugih sporazuma Vijeća Evrope – regionalnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava i zabranu diskriminacije.
U skladu sa svojim obavezama preuzetim iz međunarodnih i evropskih dokumenata o ljudskim pravima, BiH mora uzeti u obzir i zaključna zapažanja ovih ugovornih tijela (vidi Aneks III). Mnoga od ovih međunarodnih tijela kontinuirano naglašavaju potrebu za sistemskim pristupom suzbijanju diskriminacije, ne samo u BiH, nego i širom svijeta. Naprimjer, Svjetska konferencija protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih netrpeljivosti, održana u Durbanu, izdala je Deklaraciju o diskriminaciji u svijetu, naglašavajući potrebu za izradom, promoviranjem i provedbom strategija, programa i politika djelovanja na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, kao i adekvatnog zakonodavstva o borbi protiv diskriminacije.
Konačno, kako BiH namjerava postati članica EU, važno je napomenuti da je to članstvo uslovljeno usvajanjem zakonodavstva o zaštiti od diskriminacije i njegovim potpunim usklađivanjem s acquisom. Pored direktiva EU, Evropska komisija je, 2005. godine, usvojila “Okvirnu strategiju za nediskriminaciju i jednake mogućnosti za sve”. Glavni cilj ove Strategije je osiguravanje efektivne zakonske zaštite od diskriminacije u čitavoj EU, putem usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.
U ovom dokumentu jasno je utvrđenizostanak adekvatnog usklađivanja zakonodavstva među državama članicama EU i zahtijevase provedba usklađivanja na osnovu tog strateškog dokumenta EU. Za BiH, ovo usklađivanje je bitno i za proces pristupanja, naročito kroz Poglavlje 23: Pravosuđe i osnovna prava, i Poglavlje 24: Pravda, sloboda i sigurnost.
U ovom dokumentu su predstavljene i antidiskriminacijske aktivnosti EU u procesu proširenja, odnosi sa trećim zemljama i međunarodna saradnja.
Opredijeljenost EU za korištenje pretpristupnih instrumenata za podršku promoviranju nediskriminacije u državama poput BiH treba pohvaliti i ohrabrivati, naročito imajući u vidu da ta saradnja treba uključiti i međunarodnu zajednicu i lokalne partnere.
U jedinstvenom i složenom ustavnom sistemu BiH, odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i njenih Protokola imaju prioritet u odnosu na sve domaće zakone. S tim u vezi, međunarodni standardi direktno se primjenjuju u pravnom sistemu BiH.
BiH je ratificirala Protokol br. 12 uz Evropsku konvenciju, proširivši time obavezu države da, i putem domaćeg zakonodavstva, zabrani diskriminaciju u uživanju bilo kojeg prava. BiH je zatim postala i prva država za koju je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) utvrdio da krši ovaj Protokol, i to u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH. U ovoj odluci, u korist Sejdića i Fincija, ESLJP je iznio zamjerku zbog ustavnog poretka u kojem se podnositelji predstavke ne mogu kandidirati na izborima za Dom naroda BiH ili Predsjedništvo BiH zbog romskog, odnosno jevrejskog etničkog porijekla. Osim toga, organi vlasti u BiH imaju zakonsku obavezu da poštuju ljudska prava i nediskriminaciju koji proizlaze iz obaveza sadržanih u Ustavu BiH, entitetskim ustavima, Statutu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Brčko distrikt BiH) i ustavima deset kantona u Federaciji BiH (FBiH).
Iako je zabrana diskriminacije bila jedno od ključnih načela pravnog sistema BiH čak i prije donošenja ZZD-a, razni oblici diskriminacije i specifičnosti dostupnih vidova zaštite od diskriminacije nisu bili definirani, što je doprinijelo osjećaju pravne nesigurnosti oko ovog pitanja. Prije donošenja ZZD-a, Ustavni sud BiH je u nekoliko predmeta utvrdio da redovni sudovi nisu uspjeli osigurati adekvatnu zaštitu od diskriminacije. Međutim, usprkos postojanju solidnog pravnog okvira i nastojanja mnogih relevantnih aktera, uključujući Misiju OSCE-a u BiH, da povećaju kapacitete postojećih mehanizama, diskriminacija je i dalje prisutna u skoro svim sferama života u BiH. Iako BiH nije izuzetak od opće potrebe u svijetu za dosljednom borbom protiv diskriminacije, postoje specifične pojave i vrste diskriminacije koje su jedinstvene za BiH i otporne na promjene.