ISMAIL BARLOV: „NE ODUSTAJTE, JER NIJEDAN USPJEH NE DOLAZI PREKO NOĆI“

Ismail Barlov – ime koje je postalo simbol hrabrosti, upornosti i pobjedničkog duha – jedan je od najuspješnijih bh. paraplivača i sportista koji je svojim rezultatima ispisao nove stranice historije bosanskohercegovačkog sporta.

Njegov put od prvih plivačkih koraka do svjetskih medalja nije bio samo sportska priča, već i snažna poruka da talenat, rad i istrajnost mogu prevazići sve prepreke. Iako se plivanjem počeo baviti kako bi imao priliku za fizičku aktivnost, vrlo brzo je pokazao izuzetan potencijal, a već na prvom takmičenju osvojio je četiri zlatne medalje.

Danas iza njega stoje najveća međunarodna priznanja, uključujući medalje sa evropskih prvenstava, Paraolimpijskih igara i svjetskih prvenstava, čime je postao inspiracija brojnim mladim sportistima i dokaz da osobe s invaliditetom mogu ravnopravno ostvarivati vrhunske rezultate na najvećoj svjetskoj sceni.

U razgovoru  koji slijedi, Ismail Barlov govori o svom sportskom putu, najvažnijim trenucima karijere, podršci porodice i trenera, ali i poruci koju svojim uspjesima šalje mladima širom Bosne i Hercegovine.

Kako je izgledao Vaš put od prvih treninga do statusa jednog od najuspješnijih bh. paraplivača svih vremena?

Plivanjem sam se počeo baviti samo kako bih imao neku fizičku aktivnost, s obzirom na to da djeca s invaliditetom nemaju baš mnogo prilika da se bave sportom. Nakon nekih šest mjeseci trener je odlučio da me povede na moje prvo takmičenje u Hrvatskoj, u Rijeci, gdje sam osvojio četiri zlatne medalje. Od tog takmičenja je sve počelo.

Šta je bio ključni trenutak kada ste shvatili da možete konkurisati na najvišem međunarodnom nivou?

Rekao bih da je ključni trenutak bio kada sam osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu na Madeiri 2024. godine.

Osvojili ste četiri najsjajnije medalje na velikim takmičenjima – šta Vam svaka od njih posebno znači i po čemu ih razlikujete?

Sigurno bi bilo teško izdvojiti najdražu medalju od ove tri velike. Evropsko zlato ću pamtiti jer mi je to bila prva velika medalja, ali kada bih morao izdvojiti jednu, izdvojio bih medalju sa Paraolimpijskih igara. Postao sam prvi osvajač medalje u individualnom sportu za Bosnu i Hercegovinu na Paraolimpijadi sa svojih 13 godina. Medalja sa Svjetskog prvenstva u Singapuru bila je ona kojom sam kompletirao sve tri velike medalje sa najvećih svjetskih takmičenja.

Ko su bili ključni ljudi u Vašem sportskom razvoju i koliko Vam znači podrška trenera i porodice?

Ključni ljudi bili su treneri iz kluba, roditelji, drugari iz škole, kao i prijatelji iz kluba, koji su me uvijek podržavali i motivisali da nastavim dalje, još jače.

Na koji način Vaši uspjesi utiču na percepciju osoba s invaliditetom u BiH i šire?

Mislim da se puno toga promijenilo. Sada ljude gledaju drugačijim očima i osobe s invaliditetom se sve više doživljavaju kao ravnopravni članovi društva. Ako im se pruži prilika, mogu napraviti mnogo više od onoga što se od njih očekuje. Sve više djece s invaliditetom počinje da se bavi sportom i žele također biti uspješni. Mislim da je moj put dodatno ohrabrio mnoge da se ne stide svog invaliditeta.

Šta biste poručili mladim sportistima koji tek ulaze u svijet sporta i sanjaju velike rezultate?

Mladim sportistima bih poručio da nikada ne odustaju, jer nijedan uspjeh neće doći preko noći. Trebaju biti uporni i istrajni u onome što rade, jer ako nešto istinski žele, onda to mogu i ostvariti.

Priča Ismaila Barlova mnogo je više od priče o sportskim uspjesima i osvojenim medaljama. To je priča o istrajnosti, vjeri u sebe i snazi da se prevaziđu prepreke koje život postavlja. Njegovi rezultati nisu samo historijski uspjesi za bosanskohercegovački sport, već i snažna poruka svim mladima da se trud, disciplina i upornost uvijek mogu pretvoriti u velike rezultate.

Ismail Barlov svojim primjerom pokazuje da granice često postoje samo u našim mislima, a da uz pravu podršku, priliku i posvećenost svako može ostvariti svoje snove. Njegov put nastavlja inspirisati nove generacije sportista i doprinosi stvaranju društva u kojem se sposobnosti i potencijali osoba s invaliditetom prepoznaju i cijene.