Sada čitate: Kako roditelji mogu preventivno djelovati?
-
01
Kako roditelji mogu preventivno djelovati?
Kako roditelji mogu preventivno djelovati?
Roditelji mogu pružiti važnu podršku kroz dosljedna pravila, vlastiti primjer i spremnost da saslušaju dijete. Razgovori trebaju obuhvatiti alkohol, droge i kockanje.
Razgovor o ovisnosti ne mora početi sumnjom da je dijete već u problemu. Prilika može biti reklama za klađenje, priča o izlasku ili pitanje koje dijete donese iz škole. U takvim svakodnevnim situacijama roditelji mogu saznati šta mladi čuju, u šta vjeruju i šta ih zbunjuje. Time otvaraju prostor za temu koja kasnije može postati mnogo teža za razgovor.
Američki Nacionalni institut za zloupotrebu alkohola i alkoholizam (National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism; NIAAA) u preporukama za prevenciju pijenja među mladima naglašava važnost roditeljskog pristupa koji povezuje toplinu i podršku s jasnim, dosljednim pravilima. Razgovore treba prilagoditi uzrastu i voditi ih tokom odrastanja. Jedno ozbiljno predavanje ne može odgovoriti na sva pitanja koja će dijete imati u različitim okolnostima.
Mlađem djetetu objašnjenje treba biti kratko i vezano za poznate situacije, dok se s adolescentom može razgovarati o pritisku društva, reklamama i samostalnim odlukama. Korisno je prvo pitati šta već zna. Roditelj tako može ispraviti konkretnu zabludu, umjesto da govori o svemu odjednom. Ako odgovor ne zna, može to otvoreno reći i provjeriti ga prije nastavka razgovora.
Jasna pravila uz objašnjenje
Pravilo je razumljivije kada dijete zna njegov razlog i šta ono konkretno znači. Kod izlazaka to mogu biti dogovori o mjestu, vremenu povratka i prevozu. Kod alkohola roditelj može jasno reći da ga brinu zdravlje i sigurnost djeteta. Saslušati djetetovo mišljenje pritom ne znači odustati od granice, nego razumjeti u kojim će je situacijama biti teško poštovati.
Posebno je važan dogovor o traženju pomoći. Dijete treba znati kome se može javiti ako se osjeti nesigurno ili se plan promijeni. Praktičan primjer takvog dogovora jeste da roditelj najprije pomogne organizovati siguran povratak, a razgovor o prekršenom pravilu vodi nakon toga. Ako roditelj nije dostupan, unaprijed se može odrediti druga pouzdana odrasla osoba.
Takav dogovor ne ukida odgovornost. On razdvaja neposrednu potrebu za sigurnošću od kasnijeg razgovora o ponašanju. Korisno je da roditelj i dijete zajedno razmotre i kako odbiti nagovaranje na piće ili napustiti situaciju koja im ne odgovara. Riječi koje dijete samo izabere mogu biti prirodnije od unaprijed naučene rečenice odraslih.
Dogovori su lakše primjenjivi kada roditelji poznaju osnovne okolnosti druženja i međusobno provjere planove za proslave. Djetetu treba objasniti koje informacije su potrebne radi sigurnosti: gdje ide, s kim i kako se vraća. Praćenje dogovora može se provoditi otvoreno, bez ponižavanja pred prijateljima. Posljedice prekršenih pravila trebaju biti razumljive i povezane s ponašanjem, uz mogućnost da dijete postepeno ponovo stekne povjerenje.
Poruke odraslih oblikuju razgovor
Roditelji šalju poruke i vlastitim odnosom prema alkoholu. Američki Nacionalni institut za zloupotrebu alkohola i alkoholizam (National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism; NIAAA) navodi da davanje alkohola djetetu kod kuće nije dokazana zaštita od kasnijeg rizičnog pijenja. Dosljednost je važna: zabrana opijanja teško se objašnjava ako odrasli istovremeno predstavljaju pijanstvo kao poželjan dio svake proslave. Otvoreno priznanje vlastite pogrešne poruke može biti početak jasnijeg razgovora.
Prevencija treba obuhvatiti i droge te upotrebu lijekova. Roditelj ne mora znati odgovor na svako pitanje, ali može zajedno s djetetom provjeriti pouzdane informacije. Posebno je važno razgovarati o tome zašto se lijekovi ne dijele s drugima i zašto njihovo porijeklo iz apoteke ne znači da ih je sigurno uzimati bez odgovarajuće upute.
Svakodnevna podrška uključuje i razgovor o tome kako se nositi s neuspjehom, dosadom ili svađom. Roditelj može pomoći djetetu da izabere osobu kojoj će se obratiti, napravi pauzu prije burne reakcije ili problem podijeli na manje korake. Zajedničko vrijeme ne mora biti skupa aktivnost. Šetnja, pripremanje obroka ili odlazak na trening mogu biti prilika da dijete govori bez osjećaja da je pozvano na ispitivanje.
Kockanje ulazi i kroz ekran
Razgovor o kockanju treba uključiti online klađenje i poruke koje mladi susreću kroz sport. Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization; WHO) upozorava da dostupnost i promocija mogu doprinijeti normalizaciji kockanja. Roditelji mogu s djetetom razmotriti šta reklama obećava, šta prešućuje o gubicima i kako trošenje novca utiče na druge potrebe. Praktični dogovori mogu obuhvatiti online kupovine i zaštitu porodičnih računa.
Finansijska pismenost može biti praktičan dio takvog razgovora. S djetetom se može napraviti jednostavan sedmični budžet i pokazati šta ostaje za druge potrebe nakon pojedinog troška. Dobitak prikazan na društvenoj mreži nije dokaz da je klađenje pouzdan izvor prihoda. Ako se pojave dugovi, cilj je utvrditi njihov obim i dogovoriti stručnu podršku te zaštitu porodičnih sredstava. Samo davanje novca bez razgovora o nastavku ponašanja ostavlja važan dio problema neriješenim.
Kada već postoji zabrinutost, korisnije je opisati konkretnu promjenu nego odmah donijeti zaključak. Razgovor o propuštenim obavezama ili neobjašnjenom trošenju može otvoriti pitanje šta se dešava. Nije potrebno da dijete problem objašnjava pred rodbinom, niti da postane posrednik u neslaganju roditelja o tome kako reagovati.
Porodica ne mora sama pronaći rješenje. Savjet može zatražiti od porodičnog ljekara, školske stručne službe ili dostupne službe za mentalno zdravlje. Podršku može tražiti i roditelj koji još ne zna kako započeti razgovor. Preventivna uloga porodice ne podrazumijeva potpunu kontrolu nad svakim izborom djeteta, nego stvaranje odnosa u kojem pravila imaju smisla, a pomoć ostaje dostupna.
