Piše: Muamer Bandić / Ne tražite novi mandat dok ne položite račun za onaj koji još traje

Kada su stranke okupljene u političku koaliciju Trojka preuzele dio vlasti na državnom nivou, javnost je povjerovala da Bosnu i Hercegovinu čeka politički preokret. Očekivala se racionalna, pragmatična politika i otklon od etnonacionalističkih obrazaca, te novi politički jezik zasnovan na evropskim principima, a ne na trgovini i standardnoj etničkoj aritmetici.

Nažalost, veoma brzo se pokazalo da Trojka ne vodi državotvornu politiku i da su u toj koaliciji tek puki statisti, koji su vođenje ključnih političkih procesa prepustili „partnerima“ s ekstremnim etnonacionalnim agendama. To je osnovni uzrok političko-pravnog haosa u kome se Bosna i Hercegovina danas nalazi.

Od “nikad s nacionalistima” do poslušnog partnera

Uradili su ono što su godinama najglasnije osuđivali, formirali vlast sa strankama koje decenijama drže naše društvo taocem etničkih podjela i na samom dnu ljestvice euroatlantskih integracijskih procesa. U tome je posebno bila glasna Naša stranka, koja je svoj lažni liberalno-građanski politički identitet gradila upravo na tvrdnjama da sa „SDA, HDZ-om i SNSD-om neće nikad i nikako”.

Onog momenta kada su se dočepali fotelja principi su pali pred udobnošću pozicija, te su kompletan narativ antinacionalizma s lakoćom poništili. Obećavana promjena se pretvorila u klasični foteljaški pragmatizam i Naša stranka je time postala najveća politička prevara u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.

Kako se drugačije može tumačiti situacija u kojoj oni koji najglasnije zagovaraju evropske integracije, u raspodjeli pozicija na državnom nivou, ne uzimaju niti jedno od dva ključna ministarstva koja nose integrativne procese, a to su Ministarstvo pravde BiH (HDZ) i Ministarstvo sigurnosti BiH (DNS-HDZ)?

Logika nalaže da se u raspodjeli vlasti uzimaju ministarstva kroz koja možeš provoditi politike koje zagovaraš, čime postaješ ključni igrač koji će diktirati tempo i određivati sam sadržaj integracijskih procesa.

Umjesto toga, od njih smo dobili narativ da su Milorad Dodik i Dragan Čović reformirani šampioni evropskih vrijednosti, a da zapravo problem leži u „političkom Sarajevu“. Time je Trojka doslovno, isključivo zbog odbrane fotelja, preuzela Dodikov i Čovićev politički narativ.

Šutnja koja boli

Sjetimo se samo šutnje lažnih ljevičara i liberala kada su SNSD i HDZ, putem svojih predstavnica Monike Mijić i Jelene Cvijetić, osporavali presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Slaven Kovačević protiv BiH”, kojom se razbija monopol etnija u političkom sistemu BiH i zahtijeva politička ravnopravnost svih građana naše zemlje.

Umjesto da brane evropske pravne principe i prava pojedinca, naših građana, Trojka je odabrala šutnju kako ne bi poremetila tada idilične odnose sa HDZ-om i SNSD-om. A ta šutnja nam je rekla sve o njima.

Odsustvo bilo kakve reakcije na zloupotrebu institucija od strane HDZ-a i SNSD-a, kako bi se poništila presuda koja ruši izmišljeni koncept “legitimnog predstavljanja” naroda, je saučesništvo u provođenju segregacije i aparthejda.

„Kompromis“ kao paravan za kapitulaciju

Jedan od najuočljivijih obrazaca političke inferiornosti Trojke unutar ove interesne koalicije jeste način kojim ustupke pravdaju kao „neophodne kompromise za napredak“. No, problem je što ih stvarnost demantuje na svakom koraku jer bez obzira na sve kompromise, napretka nema, niti će ga biti.

Istina je jednostavna: Ti kompromisi su izdaja vlastitih političkih principa radi očuvanja pozicija povlaštene stranačke kamarile unutar sistema!

Kao opozicija, nudili su “nove ljude” – moralne, hrabre, odgovorne. Obećavali su društvo jednakih šansi, borbu protiv privilegovanih, transparentnost i institucionalnu dosljednost. S prezirom su govorili o “tajnim sastancima” i “političkim dilovima” po kafanama i vilama, sve dok i sami nisu postali njihovi redovni gosti.

Laktaši kao novi politički centar moći?

Sastanak u Laktašima – koje su lideri Trojke faktički prihvatili kao novo sjedište odlučivanja o državnim poslovima, izazvao je zabrinutost čak i u Washingtonu, što je dovelo do toga da pomoćnik američkog državnog sekretara James O’Brien ekspresno doleti u Sarajevo kako bi liderima Trojke objasnio osnovne pojmove iz vlastitog Ustava, funkciju Ustavnog suda i značaj vladavine prava u euroatlantskim integracijskim procesima.

I O’Brien tu nije ostavio prostora za manipulacije. Kao izvore političke korupcije i institucionalne blokade označio je upravo one opskurne likove koje je Trojka građanima prodavala kao “reformirane” i “europske” partnere. Štaviše, lidere Trojke je javno pitao: „Zašto im vi asistirate?“

Izvještaj iz Brisela: Realnost jača od spinova

Svima koji prate politička zbivanja u našoj zemlji bilo je jasno da je priča o evropskom putu završena nakon usvajanja Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti polovinom februara prošle godine. Bez obzira na takvo činjenično stanje Trojka je čitavu godinu spinovala evropski put, baš kao da ćemo sutra postati dio EU, naprosto jer im je trebala bilo kakva šarena laža koju će prodati očajnom narodu pred tada nadolazeće lokalne izbore.

Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 2024. godinu ogolio je sve mitove i laži o “uspješnom evropskom putu”. A Izvještaj kaže da je samo u jednoj oblasti konstatovan dobar napredak, da je u devet oblasti zabilježen „ograničen napredak“, u tri oblasti „blagi napredak“, dok u 20 od 33 oblasti nije ostvaren nikakav napredak.

Da bi shvatili o kakvim se eufemizmima ovdje radi radi samo zamislite sebe u situaciji da vam neko kaže da ste ograničeno ili blago inteligentni. Kako biste vi razumjeli šta vam taj neko govori o vama? Nešto sumnjam da bi se hvalili takvim uspjehom kao što se Trojka na sva usta hvalila!

Za ključne uslove otpočinjanja pregovora s EU, Evropska Komisija nije ni radila eksplicitnu ocjenu – što je jasna poruka sama po sebi.

U oktobru prošle godine, ambasador EU u BiH Luigi Soreca, bio je još direktniji:

„Nakon marta došlo je do zastoja u provedbi reformi. Ne samo da su reforme zaustavljene, već smo vidjeli i periode obilježene retorikom i djelovanjem usmjerenim na podjele.“

Šutnja pred uvredama i diskriminacijom

Još je bila poraznija i tužnija šutnja lidera Trojke na Dodikove uvrede žrtava genocida i psovanje Srebrenice. Hajde što je prošlo bez ikakve političke reakcije, ali prošlo je i bez ikakve ljudske reakcije.

Tu je već trebalo biti kristalno jasno da je ova koalicija sarajevskih statista sa dvojcem Dodik-Čović dotakla ne samo političko, već i civilizacijsko dno. Sve što je kasnije slijedilo samo je logična posljedica statiranja radi fotelja, unutar koalicije u kojoj i principe i ciljeve djelovanja određuju gazde iz Laktaša i Mostara.

I sasvim je logično da se Trojka nije usudila reagovati ni kada su Bošnjaci grubo diskriminisani u procesima predstavljanja, odlučivanja i zapošljavanja unutar institucija BiH, čime je ustavni princip ravnopravne zastupljenosti naroda sveden na puku tehničku fusnotu.

A ti sarajevski statisti su nam govorili o jednakim šansama u ovom rasturenom društvu, a isporučili institucionalnu tišinu pred sistemskom diskriminacijom i kriminalom. Obećavali su nam i kadrovsku reformu, a isporučili političko-pravnu anarhiju.

Umjesto stručnjaka, dobili smo stranačke poslušnike, a umjesto reformi partijsko uhljebljivanje. Zahvaljujući tome danas su na vodećim pozicijama ljudi pod istragama i ljudi odani svojim strankama, a ne Ustavu, zakonima i poslu za koju su plaćeni da obavljaju. Najbolji primjer ovakve prakse je direktor SIPA-e Darko Ćulum, koji javno radi protiv interesa države koja ga plaća i protiv ustavnog poretka kojeg bi trebalo da štiti.

A on je samo vrh koruptivne, stranačke piramide jer se javna uprava, na svim nivoima vlasti, i dan-danas puni po stranačkom ključu, dok stvarne potrebe građana ostaju neadresirane. To je još jedan uspješan rezultat onih bagera što ruše koruptivnu hobotnicu. A kako je ruše to svi jasno vidimo!

Umjesto promjene – razočaranje

Trojka je došla na vlast s velikim obećanjima, no pokazali su elementarno nepoznavanje političke arene Bosne i Hercegovine, nedostatak državničke zrelosti i višak spremnosti za političku trgovinu radi ličnih interesa pojedinaca.

Zbog toga je danas vladavina prava zamrznuta, dok su ključni zakoni blokirani ili toliko sadržajno osakaćeni da su besmisleni i bespotrebni za evropske procese, već samo upotrebljivi za svakodnevno spinovanje lažnog napretka u kome je borba protiv korupcije tek paravan borbe za fotelje i ostvarenje ličnih ambicija i interesa pojedinaca.

Najbolji primjer ovakve Trojkine prakse je Kanton Sarajevo, gdje nema HDZ-a i SNSD-a da diktiraju tempo i sadržaj reformskih procesa, a gdje je Vlada KS, u jednom trenutku, najstabilniju većinu imala u zatvoru.

Od političke do sigurnosne krize

I uopšte više nema dileme da Bosna i Hercegovina prolazi kroz najdublju pravnu, sigurnosnu, ustavnu i političku krizu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Kriza je bilo i ranije, ali je Trojka prva koja je političku krizu uspjela pretvoriti i u sigurnosnu, te nas uvesti u potpunu pravnu anarhiju u kojoj zakoni važe samo za sirotinju.

Svojim političkim diletantizmom, pogrešnim procjenama i potpunom nesposobnošću da koriste institucionalnu memoriju te trgovinom pozicija, doveli su nas do tačke gdje je suspendovan rad ključnih državnih sigurnosnih agencija.

Mi danas praktično imamo secesiju manjeg bh. entiteta, potpomognutu oružanom silom (MUP RS) uz potpunu eutanaziju državnih institucija, koju Trojka nije u stanju riješiti. A nije je u stanju riješiti jer je ključne institucije sistema predala u ruke secesionistima, živeći u ilizuji da će „međunarodni faktor“ riješiti krizu za njih. A kako to funkcioniše uvjerili smo se u periodu između 1992. i 1995. godine.

A da ništa nije drugačije ni danas pokazao nam je visoki predstavnik HDZ-a u BiH Christian Schmidt, pažljivo koordinirajući svaki potez i svaku odluku sa zvaničnim Zagrebom.

Jedini uspjeh Trojke u cijeloj priči je to što su političkim popuštanjem osiguravali vlastiti opstanak u vladajućoj „koaliciji“, čime su osnažili destruktivne politike čija je krajnja namjera jačanje pozicije etnija u odnosu na državu sve do prilike za konačnu disoluciju države Bosne i Hercegovine.

Najpogubnije u svemu je da su na tom foteljaškom putu u potpunosti preuzeli narativ SNSD-a i HDZ-a i za sve loše u Bosni i Hercegovini okrivili bošnjački nacionalizam i političko Sarajevo, čime su nas doveli u situaciju da je danas dovoljno samo da promišljate o svojoj državi i njenoj budućnosti pa da vam zalijepe etiketu radikala i ekstremiste. Posebno, ako vaša promišljanja nisu usklađena sa politikama i ciljevima notornih fašista i zagovornika aparthejda i etničke segregacije.

Tako je jedino moguće da sjedite bez reakcije sa likovima koji psuju genocid ili da mirno slušate kako vam ministar susjedne države cvrkuće na uho o prednostima HDZ-ove etničke segregacije djece u školskim klupama.

Trojka nam je svojim lažima i promašenim politikama sadašnjicu uvela u Orwelijanski stadij u kome je laž istina, korupcija pravda, princip tal, ravnopravnost ono što nam odredi Dragan Čović i gdje nam je jedini put u Evropsku uniju ako prihvatimo vrijednosti NDH-azije.

I sada, godinu dana prije izbora, Trojka već besramno traži novi mandat na lažnoj priči o borbi protiv Dodikovog secesionizma i Čovićevog aparthejda, potpuno otuđena od stvarnosti da su oni ti koji su im dali i prostor i poluge za to što rade, te prihvatili njihov narativ da je krivac u Sarajevu.

Pa gospodo, ne tražite novi mandat dok ne položite račune za ovaj koji još traje! Vi ste ti koji moraju platiti ceh za ovaj dernek u koji ste nas uvalili!

Piše: Muamer Bandić, šef Kluba zastupnika SBiH u Skupštini KS