
U srcu planine, na 1030 metara nadmorske visine, smješteno je vrelo Ajvatovica – prirodni izvor koji je, prema predaji, postao temelj jedne od najvažnijih duhovnih tradicija u Bosni i Hercegovini. Okruženo visokim stablima guste šume i planinskim ambijentom, vrelo danas predstavlja spoj prirodne ljepote, historije i simbolike.

Danas je vrelo važna tačka posjete za sve koji dolaze na Ajvatovicu
Prema narodnom kazivanju, upravo je voda s ovog izvora trebala stići do Prusca, ali joj je put preprečavala ogromna stijena. Ajvaz-dedo je, prema predaji, četrdeset jutara učio dovu moleći da se stijena rastavi. Nakon što je stijena raspukla, voda je drvenim cijevima – tomrucima – provedena do Prusca. Narod je izvor nazvao Ajvatovica, a stijenu Ajvaz-dedina stijena, te je počeo pohoditi ovo mjesto u znak zahvalnosti.
Vrelo Ajvatovica nije ostalo samo dio legende. Tokom stoljeća vodovod je više puta obnavljan – prvi ga je, prema predanjima, popravljao Šejh Hasan Kafi Pruščak, zatim bosanski namjesnik Miralem-paša početkom 1785. godine. Savremeni iskorak napravljen je 1931. godine, kada je izgrađena kaptaža na vrelu Ajvatovica za vodosnabdijevanje Prusca.
Tada su vodovodne cijevi položene u dužini od oko pet kilometara, na pravcu: Ajvatovica – Orlovac – Han Čardak – Škandar – Stražnica – Prusac/Varoš (696 m nadmorske visine). Time je planinski izvor trajno povezan s naseljem u dolini.
Ono što ovoj priči daje dodatnu težinu jeste činjenica da voda iz vrela Ajvatovica nikada nije prestala teći u Prusac. Ta neprekinuta veza između izvora i mjesta postala je snažna simbolika kontinuiteta – baš kao što ni tradicija Ajvatovice nije prekidana uprkos historijskim izazovima.
Danas je vrelo važna tačka posjete za sve koji dolaze na Ajvatovicu. Planinski zrak i tišina šume nude iskustvo koje nadilazi običan obilazak. Posjetioci ovdje mogu doživjeti mjesto gdje se prirodni fenomen i kolektivna predaja prepliću u jedinstvenu priču.