Baka se vratio u svoju mahalu: Mural Bajri Planjaninu na mjestu gdje je godinama okupljao Trebinjce

Postoje ljudi koji odu, ali iza njih ostane toliko uspomena da se čini kao da nikada nisu ni otišli. Bajro Baka Planjanin bio je jedan od takvih Trebinjaca.

Sjećanje na lik i djelo

Na godišnjicu njegove smrti, 12. augusta, u mahali koja ga je poznavala, voljela i pamtila, otkriven je mural posvećen čovjeku koji je godinama okupljao ljude, spajao prijatelje i od običnih ljetnih večeri pravio događaje o kojima se pričalo.

I nije slučajno mural osvanuo upravo tu – u njegovoj „Mahali pod lampom“, gdje je i rođen 1958. godine.

Na mjestu gdje je Bajro svake godine organizirao fešte za Trebinjce, gdje se pjevalo, razgovaralo, smijalo i ostajalo do kasno u noć, sada će njegov lik trajno podsjećati prolaznike na čovjeka kojem je druženje bilo način života.

Sestra i brat sačuvali uspomenu na Bajru

Ideju za mural i njegovu realizaciju osmislili su Bajrina sestra Ramiza i brat Šuki, želeći da uspomena na njihovog Bajru ostane upravo tamo gdje je ostavio toliko lijepih trenutaka.

Mural je uradio Miloš Narančić – Nara, kojem su brat i sestra beskrajno zahvalni na savršeno odrađenom poslu, a njegovo otkrivanje bilo je mnogo više od formalnog događaja. Bila je to večer sjećanja na čovjeka čiji su tragovi ostali u Trebinju, ali i u srcima prijatelja širom regiona.

Program je vodio Aleksandar Aco Vojvodić, dok su stihovima emocije večeri dodatno pojačali pjesnikinja iz Sarajeva Sanela Hodžić i Trebinjac Zoran Radosavljević.

Prijatelji se javili videoporukama

Koliko je Bajro Planjanin tokom života značio ljudima možda najbolje pokazuje broj poznatih prijatelja koji su mu i na ovaj način željeli odati počast.

Videolinkom su se javili Al’Dino, Armin Šaković, Dževdet Tuzlić, Ruždija Adžović, Ibrica Jusić, Zdravko Đuranović, Dragan Kojić Keba i Rade Šerbedžija. Iz Sarajeva je upravo za ovu priliku stigao i muzičar Enes Ibričević.

Svako na svoj način, ali s istom porukom – Bajro nije zaboravljen.

Jer postoje prijateljstva koja ne završavaju odlaskom. Ostaju priče, pjesme, fotografije, mjesta na kojima smo se okupljali i ona čuvena: „Sjećaš li se kad je Baka…“

Lampa ponovo svijetli za Bajru

Posebnu simboliku cijeloj priči daje upravo mjesto na kojem je mural podignut.

Bajrina „Mahala pod lampom“ nije bila samo mjesto održavanja fešti. Bila je mjesto susreta. Mjesto na kojem su se ljudi vraćali jedni drugima i na kojem je domaćin znao napraviti atmosferu zbog koje se kući nije žurilo.

Godinama je Bajro tu okupljao Trebinjce.

Ovoga puta oni su se okupili zbog njega.

I možda je upravo to najljepši način da se sačuva uspomena na čovjeka koji je toliko volio ljude – da ih i nakon svog odlaska ponovo okupi na istom mjestu.

Od sada će u njegovoj mahali ostati i mural. Prolazit će godine, mijenjat će se generacije i lica koja prolaze trebinjskim ulicama, ali će s tog zida gledati Baka i podsjećati na jedno vrijeme, druženja i prijateljstva koja se ne mogu vratiti, ali se mogu sačuvati od zaborava.

Jer neki ljudi odu iz života, ali nikada ne odu iz svoje mahale. A Bajro Baka Planjanin, čini se, svoju „Mahalu pod lampom“ nikada neće ni napustiti.

u noć, sada će njegov lik trajno podsjećati prolaznike na čovjeka kojem je druženje bilo način života.

Jer neki ljudi odu iz života, ali nikada ne odu iz svoje mahale. A Bajro Baka Planjanin, čini se, svoju „Mahalu pod lampom“ nikada neće ni napustiti.