Amar Taso, kandidat za Parlament FBiH: “Posao ne završava izborima – tada tek počinje”

Ko je Amar Taso?

„Najteže i možda najnezahvalnije je pričati o sebi. Prije svega, rekao bih da sam jedan običan čovjek – neko ko uživa provoditi vrijeme s porodicom i bliskim ljudima i ko se trudi da prije svega bude dobra osoba.

Profesionalno, najveći dio poslovnog života proveo sam u privatnom sektoru, ali sam istovremeno dugo politički i građanski aktivan.

Godinama radim s ljudima, vodim vlastiti biznis i znam šta znači svakog mjeseca napraviti rezultat, ispuniti obaveze i preuzeti odgovornost za vlastite odluke. S druge strane, kroz građanski aktivizam imao sam priliku vidjeti kako sistem izgleda kada se običan građanin nađe nasuprot administracije.

U politiku zato ne ulazim da bih od nje napravio karijeru. Karijeru već imam. Želim iskustvo koje sam stekao u realnom sektoru i građanskom aktivizmu prenijeti tamo gdje se donose odluke.“

Zašto ste se odlučili sada kandidovati nakon 15 godina članstva u partiji?

„Možda upravo zato što sam 15 godina član partije.

Imao sam dovoljno vremena da vidim politiku iznutra, ali i da svoj život i karijeru gradim izvan politike. Nikada nisam osjećao potrebu da mandat bude uslov mog profesionalnog ili životnog uspjeha.

Danas mislim da sam u fazi života u kojoj imam dovoljno iskustva, profesionalne samostalnosti i znanja da mogu preuzeti veću odgovornost.

Godinama sam kao građanin i aktivista tražio od institucija da nešto urade. U jednom trenutku morate sebi postaviti pitanje: jesam li spreman ući tamo gdje se odluke donose i preuzeti svoj dio odgovornosti za njih? Moj odgovor danas je da, jesam.

A postoji nešto što me posebno motiviše. Želim da naša djeca svoju budućnost mogu planirati ovdje. Da ovdje imaju vrhunsko obrazovanje, kvalitetne poslove i dobre uslove za život. Da u inostranstvo odlaze da putuju, studiraju, upoznaju svijet i vraćaju se, a ne zato što ovdje ne vide budućnost.“

Šta ste kroz građanski aktivizam naučili o sistemu?

„Naučio sam jednu pomalo poražavajuću stvar: građanin često mora postati gotovo stručnjak za propise da bi natjerao sistem da radi ono zbog čega postoji.

Morate pisati zahtjeve, tražiti dokumentaciju, proučavati dozvole, žaliti se, zvati institucije i ponekad mjesecima dokazivati da problem uopšte postoji.

Mislim da to moramo okrenuti. Institucija ne smije biti protivnik građaninu – ona mora biti njegov servis.

Posebno kada govorimo o okolišu, vodi i zdravlju ljudi, prevencija mora biti ispred saniranja posljedica. Zato želim insistirati na transparentnijim procedurama, dostupnosti informacija, kvalitetnijem inspekcijskom nadzoru i stvarnom uključivanju građana u procese koji direktno utiču na prostor u kojem žive.

Građanin ne treba poznavati sistem da bi ostvario svoja prava. Sistem treba poznavati potrebe građanina.“

Šta biste iz privatnog sektora prenijeli u javni?

„Jednu stvar iz privatnog sektora odmah bih prenio u javni – rezultat.

U privatnom sektoru nije dovoljno reći da ste radili. Na kraju neko pita: šta ste napravili i kakav ste rezultat ostvarili?

Ne mislim da javni sektor treba voditi kao privatnu kompaniju. Njegova svrha je drugačija. Ali građanin ima pravo znati šta je neka institucija trebala uraditi, koliko je to koštalo, u kojem roku je trebalo biti završeno i, na kraju, šta je zaista urađeno.

A iz perspektive privrednika, država mora prestati svakog poduzetnika prvenstveno posmatrati kao nekoga koga treba kontrolisati i kazniti.

Kontrola mora postojati i zakon mora biti jednak za sve, posebno prema onima koji ga svjesno krše. Ali onome ko posluje legalno država treba biti partner: jednostavnije procedure, manje nepotrebne administracije, predvidiva pravila i efikasnije institucije.

Privredniku država ne treba pomagati tako što će mu gledati kroz prste. Treba mu pomoći tako što mu neće stajati na putu kada radi pošteno i po zakonu.“

Da možete odmah promijeniti samo jednu stvar?

„Odgovornost.

Ne bih izabrao jedan zakon, jednu cestu ili jednu instituciju. Kada bih mogao promijeniti samo jednu stvar, napravio bih sistem u kojem se tačno zna ko je za šta odgovoran.

Danas prečesto imamo situaciju da problem postoji, građani ga vide, mediji o njemu pišu, institucije međusobno šalju dopise ,a na kraju niko nije odgovoran što problem nije riješen.

Kada imate odgovornost, možete mjeriti i rezultat. Kada odgovornosti nema, svako obećanje vrlo lako ostane samo obećanje.

U ovom mandatu Vlade FBiH vidjeli smo i ozbiljne pomake i konkretne rezultate, ali svakako da ima još mnogo prostora za napredak. Upravo zato smatram da moramo napraviti još jedan korak: vlast mora građanima kontinuirano i jasno pokazivati šta je obećala, šta je urađeno, šta nije i zbog čega nije.

I takvu praksu želim primijeniti i na vlastiti rad. Jer vlast radi za građane, a ne građani za vlast.

Na šta su vam se građani najviše požalili?

„Možda me najviše iznenadilo što ljudi uglavnom nisu tražili velike i spektakularne projekte. Tražili su nešto mnogo jednostavnije , da sistem bolje radi.

Pisali su nam o obrazovanju i zastarjelim udžbenicima, nasilju i zaštiti žrtava, podršci osobama s poteškoćama u razvoju, inspekcijama koje nemaju dovoljno ljudi ili ne mogu adekvatno odgovoriti na probleme… Uglavnom vrlo konkretne, svakodnevne stvari.

Upravo iz tih razgovora nastaje moj program „6 za 6“ – šest oblasti u kojima ćemo prijedloge građana pretvarati u konkretne inicijative.

Ali građanima sam odmah rekao nešto što smatram veoma važnim: neću obećati da se svaki prijedlog može realizovati. Za svaki ćemo provjeriti nadležnost, mogućnosti i šta je zaista provedivo. Ako nešto nije moguće, reći ćemo otvoreno zašto.

I tu želim otići korak dalje.

Uključivanje građana neće završiti 4. oktobra. Nakon izbora posao nije završen – tada tek počinje.

Zato želim omogućiti građanima da tokom mandata prate šta radim: koje smo inicijative pokrenuli, gdje se trenutno nalaze, šta je realizovano, šta nije i zbog čega nije.

Za mene je to suština drugačijeg odnosa prema politici: ne pitati građane šta žele samo pred izbore, nego im omogućiti da učestvuju i kontrolišu ono što radite nakon izbora

Kao krilaticu koristite termin „6 za 6“. Na šta se tačno odnosi ova krilatica?

„6 za 6 je nastao sasvim prirodno. Na izbornoj listi sam pod rednim brojem 6, ali nisam želio da šestica bude samo broj koji će ljudi zapamtiti na dan izbora.

Zato smo napravili koncept 6 za 6 – šest oblasti na kojima želim konkretno raditi tokom mandata.

Međutim, važnije od samog broja jeste kako taj program nastaje. Nisam želio sjesti sa nekoliko ljudi i napisati dokument za koji ćemo onda građanima govoriti da predstavlja njihove potrebe. Uradili smo obrnuto – pitali smo građane šta smatraju problemima i šta žele mijenjati.

Njihove prijedloge analiziramo, provjeravamo nadležnosti i mogućnost realizacije i od njih gradimo konkretne inicijative unutar šest programskih oblasti.

Dakle, šestica jeste moj broj na listi. Ali 6 za 6 treba biti način na koji ćemo zajedno raditi i nakon izbora.“

Za kraj, koja je Vaša poruka biračima?

„Neću vam reći da mogu promijeniti sve. I neću vam obećati da ću uspjeti u svemu što pokušam.

Mogu obećati da ću pokušavati, da ću biti dostupan, da ću govoriti istinu i onda kada odgovor nije ono što želimo čuti i da ćete u svakom trenutku moći vidjeti šta sam uradio s povjerenjem koje ste mi dali.

Volio bih da jednog dana, kada završim svoj politički angažman, mogu sresti ljude koji su glasali za mene, pogledati ih u oči i znati da njihovo povjerenje nisam iznevjerio.

Ako smatrate da politika treba izgledati tako, onda vas pozivam da zajedno pokušamo napraviti nešto dobro.

Ja sam Amar Taso, broj 6 za parlament FBIH ispred SDP BiH

A posao počinje tek nakon izbora.