Piše: Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Godinu dana nakon ruske agresije na Ukrajinu u bosanskohercegovačkom i regionalnom društvenopolitičkom prostoru postaje sve jasnije da stabilokratski pristup međunarodnih aktera facilitira ruski maligni utjecaj ostavljajući, u prvom redu, Bosnu i Hercegovinu u fazi čekanja na ishod rata u drugoj po veličini evropskoj državi. Propali scenarij Nekoliko sedmica prije ruske agresije na Ukrajinu vladajuća struktura u entitetu Republika Srpska pokrenula je najveći politički napad na suverenitet Bosne i Hercegovine, eskalirajući ga u sigurnosnu prijetnju. Pokretanje procedure o pripremi zakona za ponovnim uspostavljanjem vojske RS-a koja je od strane Međunarodnog suda pravde proglašena jednom od institucija koja je počinila genocid u Srebrenici, bila je drska i prijeteća najava o razbijanju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i dezintegracije države. Rukovodstva entiteta RS-a i Srbije željno su očekivala da ruska agresija na Ukrajinu proizvede geopolitički moment kojim bi se stvorili uvjeti za realizaciju “srpskog sveta” – secesija RS a, “reinkorporiranje” Kosova i političko ovladavanje Crnom Gorom bili su prvi dio tog plana. Međutim, ostali su zatečeni propašću “legende o Crvenoj armiji” i dekonstrukcijom “Putinove geopolitičke ingenioznosti” pred otporom Ukrajinaca i sankcijama bez presedana koje je uveo Zapad. Ali