Ko je Goran Valka i zašto bi broj 14 mogao postati zanimljiv tek nakon izbora?

Prvi put izlazi na izbore. Na listi Naše stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo nalazi se pod brojem 14, a iza sebe nema dugogodišnji zastupnički staž. Ima, međutim, iskustvo privatnog sektora, energetike i upravljanja javnim sistemima.

U svega nekoliko mjeseci na čelu Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju otvorio je procese koji su godinama čekali, od garancija porijekla i prosumera do sudske borbe za povrat više od 3,5 miliona KM.

Goran Valka zato je jedan od kandidata čiji bi politički put mogao postati zanimljiviji poslije izbora nego tokom same kampanje.

Na prvi pogled Goran Valka je samo jedno od imena na dugoj listi kandidata za Skupštinu Kantona Sarajevo. Broj 14, Naša stranka i prvi izlazak na izbore.

Međutim, njegova biografija ne počinje politikom. Godinama prije kandidature radio je u realnom sektoru i bavio se energetikom i obnovljivim izvorima energije, javno govoreći o solarnim elektranama, prosumerima, energetskoj efikasnosti i potrebi da građani od pasivnih potrošača postanu proizvođači električne energije.

Bio je suosnivač i izvršni direktor kompanije eSOLAR, a iskustvo u javnim sistemima stekao je i kao član Upravnog odbora Federalnog zavoda PIO/MIO.

Dolaskom na čelo Operatora za OIEiEK u 2026. godini našao se, međutim, s druge strane stola: od čovjeka koji je godinama govorio šta bi u energetskom sektoru trebalo mijenjati došao je u poziciju u kojoj te promjene treba provoditi.

Nova Uprava je već u prvih mjesec dana potpisala 86 ugovora o otkupu električne energije iz solarnih postrojenja u probnom radu, ukupne instalirane snage 24 MW, te riješila 65 zahtjeva kvalifikovanih proizvođača za izdavanje garancija porijekla. Valka je zasluge za te rezultate pripisivao zaposlenima i timu Operatora, što je važna ograda jer nijedna institucija nije jedan čovjek. Ipak, rukovodstvo odgovara za to da sistem funkcioniše, a upravo je spremnost da otvara probleme koje je zatekao postala možda najzanimljiviji dio njegovog dosadašnjeg mandata.

Najosjetljivija među tim pričama odnosi se na više od 3,5 miliona KM. Operator je pokrenuo desetine sudskih postupaka vezanih za ranije zaključene ugovore, tražeći njihovo sudsko preispitivanje i povrat sredstava za koja sadašnje rukovodstvo smatra da trebaju biti vraćena instituciji. Dok postupci ne budu pravosnažno završeni, bilo bi neodgovorno tvrditi da je svih 3,5 miliona KM nezakonito otuđeno ili bilo kojeg pojedinca i kompaniju unaprijed proglašavati odgovornim.

Ali činjenica je da se Valka odlučio uhvatiti u koštac s problemom koji nije nastao u njegovom mandatu i krenuti u pravnu borbu za povrat novca, čime je neizbježno otvorio front prema ozbiljnim ekonomskim interesima u energetskom sektoru.

Upravo tu njegov mandat izlazi iz okvira običnog administriranja institucijom. Mnogo je jednostavnije naslijeđeni problem evidentirati, pozvati se na prethodne uprave i ostaviti ga nekome drugom. Mnogo je teže otvoriti ugovore, pokrenuti sudske postupke i pokušati vratiti milionska sredstva, posebno kada se time zadire u interese finansijski snažnih aktera energetskog sektora.

Valka je izabrao ovo drugo. U tom smislu borba za 3,5 miliona KM nije samo pravno pitanje, nego i test spremnosti jednog rukovodstva da štiti novac institucije čak i kada to znači ulazak u dugotrajne, skupe i politički neugodne sporove. Upravo se zbog takvih poteza uz njegovo ime počela vezivati riječ „reformator”, iako će za takvu ocjenu konačnu riječ morati dati rezultati. Reformatorom se ne postaje saopćenjem niti nakon nekoliko mjeseci funkcije. Ipak, postoji nešto politički interesantno u rukovodiocu koji preuzima instituciju opterećenu problemima stvaranim ili nerješavanim godinama i odlučuje ih otvoriti umjesto ostaviti sljedećoj upravi. Valka se tako danas bavi posljedicama procesa koji se u pojedinim segmentima vuku praktično od uspostavljanja sistema obnovljivih izvora energije, odnosno više od decenije, iako ih sam nije stvarao.

Posebno je zanimljivo šta želi uraditi s novcem ukoliko ga Operator uspije vratiti. Valkina druga velika tema su prosumeri, odnosno građani koji na vlastitim kućama proizvode električnu energiju. Njegova ideja je da se sredstva iz sistema obnovljivih izvora energije mnogo snažnije usmjere prema domaćinstvima, uključujući socijalno osjetljive kategorije kojima vlastita solarna elektrana bez javne pomoći teško može biti dostupna.

Tako se dvije naizgled nepovezane priče spajaju u jednu političku filozofiju: pokušati vratiti ono što je izgubljeno, a zatim javni novac kroz transparentne programe vratiti građanima. U tome 3,5 miliona KM dobija potpuno drugačiju dimenziju.

Više nije riječ samo o cifri u sudskim spisima, nego o novcu koji bi, ako ga Operator uspije vratiti i ako za to budu ispunjeni zakonski i programski uslovi, ponovo mogao služiti javnom interesu. Valka upravo tu povlači jasnu liniju između prošlosti i onoga što želi napraviti: sredstva za koja se institucija danas bori pokušati vratiti u sistem, a sistem otvoriti prema običnim ljudima.

Njegova ambicija je da korist od energetske tranzicije osjete i porodice koje same nikada ne bi mogle izdvojiti nekoliko hiljada maraka za solarnu elektranu. Umjesto da energetska tranzicija ostane privilegija velikih investitora i imućnijih domaćinstava, Valka zagovara model u kojem hiljade građana mogu postati mali proizvođači energije i smanjiti vlastite račune.

Solarni panel u toj priči više nije samo ekološka tema, nego pitanje kućnog budžeta, socijalne politike i energetske nezavisnosti. Paralelno s tim, u augustu je napravljen još jedan važan korak: Operator i European Energy Exchange AG potpisali su ugovor o korištenju registra za izdavanje, prijenos i poništavanje garancija porijekla električne energije. Riječ je o sistemu koji je za evropsko tržište sve važniji jer kompanijama omogućava dokazivanje porijekla energije koju koriste, posebno u kontekstu dekarbonizacije i CBAM-a.

Na funkcionalan sistem garancija porijekla čekalo se godinama, praktično od početaka rada Operatora. Valka nije osmislio sve procese koji su mu prethodili, ali je njegova Uprava preuzela odgovornost da ih dovede do operacionalizacije. Upravo će završetak tih procesa, a ne njihova najava, pokazati koliko je opravdana reputacija reformatora koju pokušava izgraditi.

Sada Valka pokušava napraviti treći korak u karijeri, iz realnog sektora preko rukovođenja javnim sistemima prema parlamentarnoj politici. To će vjerovatno biti njegov najteži test. Direktor ima izvršne mehanizme, dok zastupnik ima samo jedan glas i mora uvjeriti druge da njegove ideje podrže. Ako osvoji mandat u Skupštini Kantona Sarajevo, tek tada će se moći provjeravati koliko njegova priča o rezultatima i transparentnosti vrijedi kada dođu budžeti, imenovanja, stranački kompromisi i politički pritisci.

Hoće li insistirati na transparentnosti i kada ona nije ugodna njegovoj stranci? Kako će glasati kada se odlučuje o javnom novcu? Hoće li energetsku obnovu, solarne elektrane, energetsku efikasnost i podršku domaćinstvima pretvoriti u konkretne kantonalne politike?

Upravo su to pitanja na kojima bi trebalo mjeriti njegov eventualni mandat. Ali postoji još jedna dimenzija njegove kandidature koja bi mogla postati politički posebno interesantna. Valka je Hrvat naglašeno probosanske političke orijentacije, odnosno nacionalni identitet i pripadnost Bosni i Hercegovini ne predstavlja kao međusobno suprotstavljene stvari. U političkom sistemu u kojem se nacionalna pripadnost često pokušava pretvoriti u ekskluzivno vlasništvo pojedinih stranaka, njegova pozicija otvara pitanje postoji li prostor za novu generaciju probosanskih Hrvata koji mogu jednostavno reći: Hrvat sam i Bosna i Hercegovina je moja država, bez potrebe da između te dvije rečenice stave „ali”.

Upravo zbog toga broj 14 mogao bi postati zanimljiviji nakon izbora nego prije njih. Ako Valka osvoji mandat u Skupštini KS, otvorit će se i institucionalna mogućnost kandidature za hrvatski klub Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, čiji se delegati biraju posredno iz kantonalnih skupština.

To nikako ne znači da bi tamo automatski završio, jer bi takav ishod zavisio od sastava buduće Skupštine KS, kandidatskih lista, glasanja i pravila raspodjele delegatskih mjesta, ali politički put postoji. Ukoliko bi jednog dana zaista vodio prema Domu naroda, njegova kandidatura mogla bi prerasti u širu priču o tome može li se iz Sarajeva profilirati hrvatski političar koji će istovremeno zastupati vlastiti nacionalni identitet i nedvosmislenu pripadnost Bosni i Hercegovini, a svoju politiku prvenstveno graditi na ekonomiji, energetici, javnom novcu i rezultatima.

Zato je možda pogrešno Valku posmatrati samo kroz ono što obećava u kampanji. Mnogo će zanimljivije biti vidjeti šta će uraditi ako dobije priliku. Borba za 3,5 miliona KM u tom smislu mogla bi biti jedan od prvih pokazatelja njegovog političkog karaktera: nije dovoljno najaviti da će se štititi javni novac, potrebno je biti spreman otvoriti stare predmete, pokrenuti postupke i prihvatiti posljedice takvih odluka.

Ako želi da ga jednog dana nazivaju reformatorom, morat će završiti ono što je započeo: vratiti sredstva ako sudovi potvrde zahtjeve Operatora, prosumerski program pretvoriti u solarne elektrane na krovovima stvarnih porodica, omogućiti da socijalno osjetljivi građani ne ostanu izvan energetske tranzicije, učiniti sistem garancija porijekla funkcionalnim i pokazati da transparentnost jednako vrijedi kada treba otvoriti tuđe ugovore i vlastiti rad javnosti. Ako u tome uspije, riječ „reformator” neće morati pisati u njegovoj biografiji – pisat će je rezultati. Ako ne uspije, birači će imati pravo suditi drugačije. To je, uostalom, kriterij koji Valka sam postavlja pred njih: tražite rezultate, a ne obećanja.