
Dok politika broji prazne školske klupe, ljudi koji žele djecu računaju koliko košta sljedeći pokušaj. Kandidatkinja za Parlament FBiH Mersiha Babić otvara pitanje koje se lako izgubi između demografskog govora i zdravstvenog šaltera.
Piše: Redakcija
U ovoj zemlji dijete je najvažnije dok je imenica u političkom govoru. Tada je budućnost, najveće bogatstvo, razlog zbog kojeg sve radimo. Čim za tu budućnost treba platiti terapiju, objasniti proceduru ili pojednostaviti administraciju, velika riječ dobije mali šalter.
A pred šalterom stoji žena kojoj vrijeme prolazi.
„Postupak IVF-a bio je za mene traumatično iskustvo. I danas mi je teško pričati o tome.“
Tako svoje iskustvo opisuje jedna od žena čije je svjedočenje dostavljeno za ovu priču. Prije manje od dvije godine u postupak biomedicinski potpomognute oplodnje ušla je s povjerenjem u institucije. Potom je, kaže, otkrila koliko toga mora saznati sama.
„Kada vam kažu da je postupak 100 posto finansiran, ne kažu vam da morate imati najmanje 3.000 KM u džepu, a nekada i više. Toliko toga vam se ne kaže. Više informacija pronađete u Facebook grupama nego od ljudi koji vode vaš postupak.“
Tih 3.000 maraka njeno je svjedočenje o vlastitom iskustvu, a ne univerzalni cjenovnik liječenja. Ali pitanje koje otvara vrlo je konkretno: šta pacijentica stvarno mora platiti i kada će joj to neko jasno reći?
Prije nego što uđe u postupak? Ili usput, kada je već uložila nadu, vrijeme i novac?
Druga žena govori o istom informacijskom procjepu i o tome da je ključne informacije pronalazila u Facebook grupama.
„Da nije bilo žena koje su kroz ovo već prošle, mnogo toga ne bih znala. Tamo sam prvi put saznala šta me čeka, kako izgleda terapija i na šta trebam obratiti pažnju. Hvala borilicama na tome.“
Žene su, dakle, jedna drugoj napravile prostor za podršku i objašnjenja. U njihovim iskustvima taj prostor popunjava prazninu koju su ostavile institucije.
Facebook grupa kao čekaonica u kojoj vam barem neko odgovori.
Između želje i računa
U tu priču ulazi Mersiha Babić, kandidatkinja za Parlament Federacije BiH ispred koalicije BH Zeleni – Novo Vrijeme – Tuzlanska alternativa.
Babić otvara pitanje ljudi koji bi da postanu roditelji, a za to trebaju medicinsku pomoć. Njihova želja postoji i prije izborne kampanje. Postojat će i kada se plakati skinu.
„Stalno govorimo o natalitetu, odlasku mladih i praznim školskim klupama, a premalo govorimo o parovima koji žele djecu, ali bez medicinske pomoći, odnosno IVF-a ne mogu do njih. Zato se zalažem za potpuno finansiranje IVF postupaka za žene do 45. godine, bez ograničavanja medicinski opravdanih pokušaja, slobodan izbor akreditovane klinike i jednak pristup za sve parove u cijeloj Federaciji. Želja za roditeljstvom ne smije značiti dugove, kredit ili odustajanje zato što nemate dovoljno novca. Skuplja je prazna kolijevka od svakog pokušaja,“ poručuje Babić.
To su konkretne mjere koje Babić predlaže za dostupnije liječenje neplodnosti.
Babić traži i jednostavniju administraciju te zaštitu radnog mjesta tokom liječenja, trudnoće i porodiljskog odsustva.
Time otvara još jednu stranu problema. Liječenje se odvija usred života: uz posao, kućne račune, putovanja na preglede i pitanja na koja čovjek ponekad nema snage odgovarati. Medicinski termin ne pita odgovara li rasporedu smjena. Ni neizvjesnost ne završava izlaskom iz ordinacije.
Iza postupka je neko ko pamti svaki pregled, svaki poziv i svaki pokušaj. Neko kome je teško ponovo ispričati kroz šta je prošao.
A zemlja koja toliko govori o praznim kolijevkama mogla bi, za početak, saslušati ljude koji ih žele napuniti.
Potom krenuti s rješenjima koja odgovaraju pacijentima, ne sistemu.