
Tvrdnje Michaela Murphyja da je predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović pristao na podjelu Bosne i Hercegovine, potvrđuju ono u šta se godinama opravdano sumnja: SDA je spremna na podjelu države u zamjenu za apsolutnu vlast nad 24 posto teritorije BiH.
Poručujemo im da država, koja je odbranjena desetinama hiljada života, nije privatno vlasništvo nijednog lidera niti stranke da bi se njena teritorija mjerila “veličinom Slovenije” i pretvarala u predmet političke trgovine.
Posebno je licemjerno što upravo SDA danas drugima dijeli lekcije o patriotizmu i izdaji, dok bivši američki ambasador tvrdi da je Bakir Izetbegović tokom pregovora bio spreman pristati na podjelu zemlje. Ako je to istina, onda je riječ o jednom od politički najtežih priznanja u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Težem i od onog da je znao da bh. agent nema legitimitet za pokretanje revizije presude protiv Srbije, a o tome lagao.
Godinama SDA politički opstaje na monopoliziranju patriotizma i predstavljanju sebe kao jedinog autentičnog zaštitnika države. Međutim, ovakve tvrdnje ruše upravo taj narativ i otvaraju ozbiljno pitanje: da li su se iza javne retorike o “odbrani cjelovite BiH” vodili sasvim drugačiji razgovori iza zatvorenih vrata?
Niko nema mandat da pristaje na etničke podjele države zarad očuvanja vlastite političke pozicije ili komada teritorije kojim bi mogao apsolutistički upravljati. Bosna i Hercegovina nije plijen političkih pregovora, niti se njen teritorijalni integritet smije svoditi na matematičke kalkulacije i procjene političke koristi.
To je veleizdaja.