Diskriminacija osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina se suočava s nizom izazova kada je u pitanju pružanje podrške osobama s invaliditetom. Iako su u zemlji usvojeni zakoni koji štite prava osoba s invaliditetom, postoji duboko ukorenjena kulturološka i socijalna predrasuda koja dovodi do diskriminacije ovih pojedinaca u različitim aspektima života.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom definše invalidnost kao dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u interakciji s raznim preprekama mogu ometati puno i učinkovito sudjelovanje (osobe) u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Sve osobe s invaliditetom imaju iste opće zdravstvene potrebe kao i svi ostali ljudi, te stoga trebaju imati pristup redovnim zdravstvenim uslugama.

Jedan od glavnih izazova s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u BiH je pristup obrazovanju. Iako postoji zakonska obaveza inkluzije u obrazovnom sistemu, u praksi se često događa segregacija i nedostatak prilagođenih resursa, što dovodi do nejednakosti u obrazovnim mogućnostima za ove pojedince.

Osim toga pristup zdravstvenim uslugama je nerijetko ograničen za osobe sa invaliditetom iz razloga što često postoje različite arhitektonske barijere pa osobe sa kolicima ili određenim pomagalima nisu u stanju da fizički pristupe određenoj zdravstvenoj usluzi ili postoje određeni odjeli koji se nalaze na spratu a u zgradi ne postoji lift. Također, kada u pitanju žene često se dešava situacija da određene zdravstvene ustanove koje pružaju ginekološke preglede ženama ne posjeduju ginekološki sto koji je prilagođen osobama sa invaliditetom. Tu je još niz drugih prepreka sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom.

Također, osobe s invaliditetom suočavaju se s velikim preprekama prilikom zapošljavanja. Prema statistikama, stopa nezaposlenosti među osobama s invaliditetom je tri puta veća u odnosu na opću populaciju. Osim toga, mnoge od njih rade u neformalnom sektoru ili su prisiljene raditi ispod svojih kvalifikacija zbog nedostatka prilagođenih radnih mjesta.

Pristup javnim prostorima i uslugama također je ograničen za osobe s invaliditetom. Mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu prilagođeni za osobe s različitim oblicima invaliditeta, što ih čini nepristupačnima za kretanje i svakodnevne aktivnosti. Osim toga, nedostatak javnog prevoza prilagođenog osobama s invaliditetom dodatno otežava njihovu mobilnost i nezavisnost.

Borba protiv diskriminacije osoba s invaliditetom zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje promjenu zakonodavstva, podizanje svijesti u društvu i pružanje adekvatnih resursa i podrške. Važno je napomenuti da u člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, tjelesne poteškoće, odnosno invalidnost, su direktno nabrojani kao osnov po kojem je zabranjena diskriminacija. Sve navedeno navodi da samo kroz zajedničke napore svih relevantnih aktera možemo stvoriti inkluzivno društvo u kojem će osobe s invaliditetom imati jednake mogućnosti za puno i aktivno učešće u životu zajednice.

(Realizaciju projekta podržalo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH)