Muamer Bandić / Srebrenica je lekcija koju svijet nije naučio

Genocid počinjen 1995. godine u Srebrenici nije zločin samo protiv Bošnjaka, već i protiv čovječanstva, protiv svakog moralnog i etičkog principa na kojima počiva ljudska civilizacija.Krajem 20. vijeka, u srcu Evrope, ubijeno je više od 8.000 muškaraca i dječaka, samo zato što nisu bili Srbi i pravoslavci. Ubijani su danima, sistematski, pred očima vojnika UN-a i predstavnika međunarodne zajednice, koja je nijemo posmatrala kako se čitav jedan narod briše sa lica zemlje.

Slobodan Milošević, uz svoje lokalne izvršioce radova Radovana Karadžića i Ratka Mladića, sproveo je plan uništenja ne samo ljudi ili zajednice, već i kompletne kulture i historije jednog prostora.

Ubijali su ljude, rušili kuće, džamije, prekopavali i premještali kosti mrtvih u pokušaju da prikriju istinu o zlodjelima. Svijet je i te detalje znao. I svijet je šutio. Zato se i danas još uvijek traga za posmrtnim ostacima oko hiljadu ljudi.Srebrenica nije samo naša živa rana i mjesto genocida, već i simbol izdaje međunarodnog prava, sramna stranica historije ove civilizacije i pravo lice lažne neutralnosti amorfne mase kolokvijalno zvane “međunarodna zajednica”.

Za nas je Srebrenica živa rana koja nikada neće proći. U njoj su naši očevi, sinovi, braća i vječni neprebol koji traži pravdu.Sjećanje na Srebrenicu nije samo prošlost. Srebrenica je naša svakodnevnica, naša sadašnjost, naš zavjet da nikada ne zaboravimo i ne dozvolimo da nam se ponovi. I ne zavaravajmo se, ne budimo opet naivni i nepažljivi jer Srebrenica sutra lahko može biti i naša nova budućnost. Rezervni sastav MUP-a RS sigrno nije paradna formacija, već skup budućih potencijalnih izvršilaca zločina.

Danas mnogi domaći i međunarodni zvaničnici drže govore o Srebrenici. Polažu cvijeće, izgovaraju poznate fraze i nastavljaju dalje ignorisati opasnost lokalnih fašizama, kao da njihova institucionalna, politička, ljudska, moralna i etička odgovornost ne postoji u ovoj napaćenoj zemlji. A svi dobro znamo da se petljaju u sve i da se pitaju za sve.

I u najvećoj mjeri, genocid u Srebrenici je rezultat tadašnjeg odnosa međunarodne zajednice prema Bošnjacima. Genocid je posljedica šutnje i kalkulacija New Yorka, Washingtona, Pariza, Londona, Moskve, svih onih koji su se tada pitali i koji su donosili odluke na osnovu interesa, a ne moralnih i etičkih principa.Ujedinjene nacije su kreirale sigurnosnu zonu i obećale sigurnost, a u julu 1995. godine predale su nenaoružane civile u ruke ubicama. I Evropa je to gledala, Sjedinjene Američke Države su gledale, Rusija je gledala i genocid je izvršen.

Danas se taj isti odnos prema Bosni i Bošnjacima nastavlja. Svakodnevno smo suočeni sa negiranjem genocida, slavljenjem zločinaca, rušenjem institucija, pravnog poretka, negiranjem države, vrijeđanjem Bošnjaka na etničkom i vjerskom osnovu, a međunarodna zajednica i danas jednako ne reaguje i šuti, baš kao i u julu 1995. godine.

Zato naša borba za istinu o genocidu u Srebrenici nije pitanje prošlosti, već borba za pravo na pravdu i danas i sutra. Srebrenica je simbol svega onoga što svijet nije učinio kad je trebao, i svega onoga što danas ne čini, povlađujući izvršiocima zločina.

Zato ne smijemo šutjeti, ne smijemo zaboraviti i nikada nećemo oprostiti sve dok se ne pronađu i nađu smiraj svi ubijeni i dok njihove ubice slobodno žive u Srbiji pod zaštitom države.I ovo je jedini ispravan temelj na kojem možemo graditi dobrosusjedske odnose i zajedničku budućnost.

A on se zove: ISTINA.

Autor je zastupnik SBiH u Skupštini KS